Učenicima zaista može biti vrlo stresno

Cherlyn LEE ima samo 11 godina, a već je osvojila mnoge nagrade u natjecanjima iz mentalne aritmetike, uključujući onu što se dodjeljuje učeniku koji može najbrže mentalno zbrajati desetoznamenkaste brojeve.

Ona je prvi put počela sa satovima mentalne aritmetike kada je imala samo pet godina i već je najbrže naučila zbrajati u glavi.

Većina djece njezine dobi iz drugih dijelova svijeta to razdoblje svog života provode negdje na igralištu istražujući svoju okolinu.

Ali, ovo je Singapur, zemlja koja prema OECD-u ima „najbolji edukacijski sustav na svijetu“, i roditelji rade sve što je u njihovoj moći kako bi svojoj djeci osigurali neku početnu prednost.

Vrlo često roditelji u Singapuru organiziraju aktivnosti koje obogaćuju učenje njihove djece u vrlo ranoj dobi. Odabiru knjige umjesto aktivnosti na otvorenom, da bi osigurali napredak svoje djece.

Druge azijske zemlje, poput Južne Koreje, Japana i Hong Konga, također pokazuju slične trendove, a učenje napamet i redovito ispitivanje koriste se kao ključne metode ocjenjivanja.

Cherlyinin otac Brandon rekao je da je razlog za početak s mentalnom aritmetikom u tako ranoj dobi to što je „razvoj mozga najbrži i najrobusniji u tom periodu“.

„Vježbanjem se mogu vrlo brzo postići dobri rezultati, što će voditi do boljeg uspjeha u učenju zbog poboljšanog pamćenja i koncentracije.“

Singapurski roditelji poput Brandona Leeja pridonijeli su izvanrednom uspjehu svoje zemlje na edukacijskim ljestvicama iz godine u godinu.

OD BRITANSKE KOLONIJE DO VISOKOUVJEŽBANE RADNE SNAGE

U kratkom razdoblju od 50-ak godina Singapur, bivša britanska kolonija koja je počela kao jeftino tržite rada s manjkom obrazovanih, postala je visokouvježbana radna snaga čiju polovicu čine fakultetski obrazovani ljudi.

Stupanj pismenosti je izvanredan, a singapurski učenici su među najboljima na svijetu u pogledu rezultata postignutih na međunarodnim testovima.

OECD-ov direktor obrazovanja Andreas SCHLEICHER rekao je da singapurski učenici imaju dobre temelje u matematici i znanosti, što je pridonijelo uspjehu Singapura.

Doista, fokus na edukaciju je vrlo vidljiv čak i na ulicama Singapura.

Diljem predgrađa možete vidjeti oglase i reklame za najnovije instrukcije i "satove obogaćivanja učenika" u koje roditelji mogu upisati svoju djecu.

Više od 70 posto roditelja upisuje svoju djecu na takve dodatne satove izvan škole kako bi im pomogli da se poboljšaju u engleskom i matematici.

U lokalnim knjižarama više od polovice prostora posvećeno je priručnicima za učenje i vježbama utemeljenima na školskom kurikulumu.

Ipak, postoji zabrinutost da je taj "nabrijani" edukacijski sustav previše fokusiran na ocjene te da isključuje zabavu iz učenja.

Kad smo popričali s dvoje tinejdžera iz singapurske srednje škole, riječ „stres“ je bila često korištena u našem razgovoru.

Nicholas TAN, 16, nedavno je završio srednju školu i nada se da će postati komercijalni pilot.

Rekao mi je da se nije previše brinuo o redovitim razrednim testovima, ali da je tijekom nedavnog ispitnog razdoblja spavao samo tri sata dnevno te da je dobio groznicu upravo prije ispita.

Većina učenika u državnim školama u Singapuru piše dva velika testa svake godine te svaki mjesec redovite testove kojima se prati napredak u školi.

Drugi 16-godišnjak, Tee SHAO CONG, rekao je da je razina stresa u singapurskom edukacijskom sustavu tako visoka da svi „naši snovi mogu u sekundi propasti ako ne uspijemo na ispitima“.

PREMA URAVNOTEŽENOM EDUKACIJSKOM SUSTAVU

Tijekom posljednjih godina singapurska vlada je uvela mjere za upravljanje razinama stresa s kojima se učenici suočavaju.

Godine 2012. vlada je prestala praviti godišnji popis učenika s najboljim rezultatima u svim državnim ispitima, a još se promjena, fokusiranih na odmicanje od naglaska na ispitivanja, očekuje sljedeće godine.

Srednjoškolski učitelj rekao nam je da više nije sve svedeno samo na učenje u školama.

„Škole učenike vode na izvanškolske aktivnosti poput raftinga. Ta iskustva su također važna. Više se ne svodi sve samo na akademsko, školsko iskustvo.“

Unatoč akademskom uspjehu Singapura, Schleicher je rekao da bi zemlja morala težiti pronalasku ravnoteže između tog postignuća i drugih važnih faktora poput fizičkog i emocionalnog zdravlja.

„Pritisak edukacijskog sustava nije nužan. Treba tražiti kompromis između edukacije i emocionalnog stanja“.

• Schleicher je također naveo Finsku kao dobar primjer uravnoteženog edukacijskog sustava.

Schleicher kaže da se singapurski edukacijski sustav kreće u pravom smjeru s tim promjenama, ali dodaje da „znatiželja, kreativnost i vodstvo“ zaslužuju više pažnje. [IZ STRANIH MEDIJA | abc.net.au ]