Zašto mozak doživljava matematiku kao ljepotu?

Skeniranje mozga pokazuje da kompleksan niz brojeva i slova u matematičkoj formuli može izazvati jednak osjećaj ljepote kao i likovno remek-djelo ili glazba najvećih skladatelja.

Znanstvenici na University College London pokazalisu matematičarima spojenim na uređaj za skeniranje mozga „ružne” i „lijepe” jednadžbe. Emocionalni su centri u mozgu koji služe za uživanje u umjetnosti aktivirani „lijepim” matematičkim formulama zbog čega su znanstvenici predložili tezu da postoji neurološka osnova za ljepotu.

Imena poput švicarskog matematičara Leonharda Eulera i Pitagore rijetko se spominju u istom kontekstu s najboljim Mozartovim, Shakespeareovim ili van Goghovim djelima.

Znanstvenici su otkrili da je velik dio mozga uključen u promatranje matematičkih jednadžbi, ali kad netko promatra formulu koja je ocijenjena kao lijepa, aktiviraju se područja mozga zadužena za emocije što se događa i pri gledanju velikih slikarskih djela ili slušanju glazbe. Što su matematičari ocijenili ljepšom neku formulu, bila je veća aktivnost mozga tijekom promatranja.

Putovanje je ono što je uzbudljivo

Neuroznanost nam ne može reći što je ljepota, ali ako nešto smatramo lijepim, velika je vjerojatnost da će se uključiti područje mozga zaduženo za emocije, pa se može reći da ljepotu možemo naći u bilo čemu.

Matematičar i profesor za javno razumijevanje znanosti Marcus du Sautoy rekao je da apsolutno pronalazi ljepotu u matematici te da ona motivira svakog matematičara. Sautoy je također rekao da je putovanje, a ne konačni dokaz, ono što je uzbudljivo, pa, kao u „glazbenom djelu, nije dovoljno odsvirati samo posljednju notu”. Za njega ta ljepota matematike ne dolazi na vidjelo u školama, a ipak se čudesne stvari mogu demonstrirati već na razini osnovnoškolskih matematičkih sposobnosti.