Švedske rodno neutralne škole

U pet škola u Stockholmu nećete naći uobičajeno označena mjesta za presvlačenje, igru s kockama, automobilima i kućicama za lutke. Sve igračke su namjerno pomiješane u sklopu školske rodno neutralne politike.

Ta je koncepcija zaživjela 1998. godine, kad je dopunom Zakona o obrazovanju u Švedskoj ustanovljeno da sve škole moraju raditi protiv rodne stereotipizacije. Zbog toga je Lotta RAJALIN, ravnateljica pet državnih predškola za djecu u dobi od jedne do šest godina, uvela rodno neutralnu politiku u svoje škole.

Godine 2011. otvorila je školu Egalia (jednakost na latinskom). Inače, tu je školu portal  techinsider.io svrstao među 13 najinovativnijih škola na svijetu. Ovdje pročitajte više.

Ta škola je usmjerena na rodno ravnopravno poučavanje – pristup koji ne pretpostavlja da različiti spolovi imaju različite karakteristike, želje i potrebe. „Sve se svodi na demokraciju“, kaže Lotta Rajalin. „Mi želimo svojoj djeci dati iste prilike i ista prava.“

„Mi ne govorimo: 'Dođite, dječaci, idemo igrati nogomet', zato što možda postoje i djevojčice koje žele igrati nogomet“, kaže Frida WIKSTRÖM, koordinatorica u školi. „Mi kažemo 'prijatelji' jer nas to stavlja na istu razinu.“

Djeca mogu koristiti koji god jezik žele, ali ako jedno od njih kaže nešto poput: „Ti ne možeš igrati tu igru, to je igra za dječake“, učitelji koriste otvorena pitanja da bi raspravili o tome zašto dijete tako misli. Koriste posebne rodno neutralne zamjenice umjesto "on" ili "ona" zato što misle da to obeshrabruje stereotipiziranje. „Na primjer, ako vatrogasac dolazi posjetiti razred, a mi ne znamo je li riječ o muškarcu ili ženi, zovemo ga posebnom rodno neutralnom zamjenicom“, kaže Frida Wikström. „Mi pretpostavljamo da je riječ o muškarcu zato što imamo tu sliku u svojim glavama.“ Te zamjenice također koriste u pjesmama u kojima su primijetili da se samopouzdanije ili agresivnije životinje obično označavaju zamjenicama muškog roda, a uplašenije zamjenicama ženskog roda. Medvjed je gotovo uvijek „on“. „Zašto je tome tako?“ pita se Frida Wikström.

Kad je ravnateljica Lotta Rajalin počela raditi taj posao, snimala je učitelje da bi vidjela tretiraju li djevojčice i dječake različito. „Otkrili smo da postoji velika razlika“, kaže Frida Wikström. "Na primjer, obično bi provodili puno više vremena tješeći djevojčice, dok bi dječacima samo rekli nešto poput: 'Hajde, sve će biti u redu, ništa ti nije'.“

SLJEDEĆI KORAK BIO JE RAZVIJANJE SMJERNICA. One uključuju to da se ne pretpostavlja kako se različiti spolovi igraju na određen način.

Na primjer, pomiješali su kocke, autiće, lutke i područja za presvlačenja te time otvorili više interakcije između dječaka i djevojčica.

„To je donijelo vrlo pozitivan efekt. Dječaci i djevojčice se puno više igraju zajedno. Vrlo ćete rijetko čuti kako dječak kaže da se želi igrati samo s drugim dječacima. Nama je važno da stvarno radimo na ideji kako smo svi mi prijatelji i jedna velika grupa, a ne da smo odvojeni našim spolom."

Međutim, nije od početka sve išlo glatko, a većina izazova došla je od odraslih. Prvo, promijeniti duboko usađene stavove osoblja o rodu nije lako, kaže Frida Wikström. „Mi pretpostavljamo da tretiramo svakoga na isti način, ali to nije istina. Vrlo je teško promijeniti ponašanje ljudi. Reći osoblju da analizira svoje ponašanje također nije bilo lako. Kritički promatrati samoga sebe nije uvijek ugodno, ali to je početak.“

Škole provode politiku regrutiranja osoblja raznolikih životnih pozadina, od 20-godišnjih učiteljica koje su tek završile fakultet do 50-godišnjeg muškarca iz Irana. Školsko osoblje je prošlo puno obuke i stručnog usavršavanja, i svi se moraju složiti sa zadanim smjernicama prije nego počnu.

Iako neki roditelji biraju školu specifično zbog njezine rodno neutralne politike, prihvaćanje tog pristupa može biti izazovno i drugima. Osoblje pokazuje roditeljima krug podijeljen na dva rodna stereotipa u svakoj polovici. „Mi im kažemo: 'Želite li da vaše dijete ima pola života ili cijeli život?'“ objašnjava Frida Wikström. "Svatko želi najbolje svojoj djeci. Čak i tradicionalniji roditelji shvaćaju to kada im objasnimo kako mi ništa ne uzimamo od njihova djeteta.“

Prostori u kojima djeca mogu biti što god žele su važni, kaže Pippa HODGES, dječja savjetnica u školama u sjevernom Londonu. Ali, u rodno neutralnoj okolini mogu postojati i rizici. „Može doći do toga da dijete koje se snažno identificira s određenim spolom ne primi potporu u tome; rizik od zbunjenosti i srama je vrlo visok u toj razvojnoj fazi“, objašnjava Pippa Hodges.

Neuroznanstvenik Daniel GLASER kaže da istraživanja podupiru ideju kako je jezik vitalan za definiranje ponašanja. „Vrlo suptilne promjene u jeziku mogu imati dramatične efekte“, kaže Glaser.

„Ako mislite da je način na koji djeca percipiraju spol važan, tada je rana intervencija kojom bi se izjednačili spolovi vrlo dobra ideja. Za to je definitivno prekasno kada dijete odraste“, dodaje Glasser.

Ideje o tome kako bi se svaki spol trebao ponašati također postaju sve manje stroge sa svakom novom generacijom. Pippa Hodges kaže da djeca i mladi ljudi puno lakše prihvaćaju fluidnost spolova i seksualnosti nego starije generacije.

Lotta Rajalin opisuje pristup svoje škole u pripremanju djece za taj novi svijet: „Moramo ići protiv tradicionalnog načina razmišljanja. Svijet u kojem sam odrasla ne postoji više. Djeca će biti odrasli ljudi za 15 do 20 godina. Živjet će u drugačijem društvu. Mi ih moramo pripremiti na to.“ [IZ STRANIH MEDIJA | theguardian.com]