Smijeh je lijek

...i time im pomažući da lakše podnesu liječenje? Njegov pristup malim pacijentima izluđivao je liječnike i bolničku upravu, koja ga je htjela čak spriječiti u tom radu, pa i u dobivanju diplome. Međutim, sve se dobro završilo, dobiva diplomu na čiju dodjelu dolazi odjeven u crnu togu i s kapom na glavi. Ali! Straga ima izrezanu togu tako da se vidi da nema donje rublje, što izaziva gromoglasan smijeh.

Ili. Neki sam dan jednoj prijateljici savjetovala da na određeni pregled ode kod jednoga dragog liječnika. Poslije mi je prepričala kako mu je nakon pregleda rekla da bi voljela i dalje ostati s njim, naravno – misleći na to da bude njegova pacijentica. On joj je odgovorio da će se u tom slučaju najprije morati rastati, što ju je od srca nasmijalo. Dakle, šaleći se s njom, nasmijao ju je, iako je pregled trajao dugo i bio neugodan. Umjesto toga, doktor ju je mogao i odbiti pod izlikom da ima previše posla ili se opravdati bolničkim pravilima, ali nijedan drugi odgovor pacijenticu ne bi nasmijao.

Drugi je pak liječnik svojoj pacijentici ovako prenio njezinu dijagnozu: “Gospođo, nakon operacije više nećete morati pješačiti, budu vas vozili”. Budući da je ona razumjela šalu i voljela se šaliti, tome se nasmijala iako dijagnoza nije bila dobra, no šturi podatak da više neće moći hodati sigurno bi teže primila da joj je tako i priopćen.

Jedna je starija gospođa koja cijeloga svog života živi sama na šaljivo pitanje prijatelja nedostaje li joj tko dok spava sama odgovorila šaljivim protupitanjem: “Jesi li ti ikad vozio avion? Nisi? Pa nedostaje li tebi vožnja aviona?”

Svi imamo iskustvo iz djetinjstva i školske dobi kad nam je bilo dovoljno pokazati prst pa da se nasmijemo. Mlada osoba nema briga i lakše se smije. Maleno, zdravo, sito i čisto dijete smiješi se i u snu. Jedna od prvih reakcija djeteta, osim plača, je smijeh.

Smijeh i djeci i odraslima služi kao dobar način da se katkad izvučemo iz neke pomalo neugodne situacije. Svi se sjećamo kako smo u školi popratili pojedine lekcije iz biologije smješkajući se jer smo se sramili govoriti pa čak i slušati o nekim temama.

Na kritiku koju čujemo možemo reagirati fizičkim napadom, što je tragično i pogrešno ponašanje. Ni uzvra­ćanje verbalnim napadom nije dobar način „prihvaćanja“ kritike. Proglasiti kritiku kao šaljivi pogled, kao duhovitost kojoj se i mi pridružujemo, može nas katkad­ izvući iz neugode koju nam kritika čini. Naravno da se naša reakcija smijehom često može smatrati nedovoljnom. Ako nas kritiziraju, pogledajmo zašto to čine i dobro je da pritom nastojimo nešto i naučiti. Smijeh je samo način da ublažimo kritiku i olakšamo i kritičaru i sebi taj često neugodan, ali nerijetko i koristan postupak.

Kad god je u situaciji veći prostor za negativnu emociju, možemo tu emociju “pokriti” šalom. Zamotamo li feferon u malo smijeha, lakše ćemo ga progutati.

Bez smijeha i dobronamjerne kritike padnu teško. Ali, nije stvar samo u tome što kritika „padne teško na naš želudac“, nego što izazove otpor. Umjesto da je vidimo i razumijemo, mi se zatvorimo u svoju utvrdu i počnemo se braniti.

Naravno, osim sadržaja kritike i njezina smisla, ključno je poznavati i autora kritike i njegove motive. [ IZ DRUGIH IZVORA | zdrav-zivot.com.hr | piše: Ljubica Uvodić Vranić, prof. psihologije, psihologinja-psihoterapeutkinja, Ordinacija medicine rada, Dom zdravlja Zagreb - Zapad, predsjednica udruge Petkom u pet ]