Ne kvari igru

...nizanju kupljenih perlica u ogrlice ili lijevanju gipsanih božićnih ukrasa u silikonske kalupe.

Kreativnost počinje kad prestanemo razmišljati što će tko reći o tomu što radimo i kako će to ocijeniti, kad ne moramo slušati ničije naputke, ne moramo slijediti predloške i pravila, kad se ne moramo bojati da ćemo pogriješiti... Ukratko: kad se zaigramo.

Kreativna igra obično počinje od IDEJE da stare elemente kombiniramo na nove načine. Upravo to su kreativci učinili kad su napravili prvi double-decker (udvostručili obični autobus), dvodijelni badić (raspolovili jednodijelni), supermarket (povećali običnu prodavaonicu), trgovački centar (supermarkete povezali velikim parkiralištem), pametne telefone (dodali nove funkcije mobitelima)... Stvarima se može igrati tako da se okrenu, usitne, iskrive, stisnu, osuše, razmoče, nadopune, potope, zamrznu, omekšaju, napušu, olakšaju, suze, zašiju, razmrve, spoje, rastave, probuše... ili jednostavo – prenamijene.

Često ljudi koji za sebe uopće ne misle da su kreativni zapanje sami sebe kad pokušavajući riješiti problem osoba do kojih im je stalo smisle neko vrlo kreativno rješenje i na kraju njime zarade brdo love. Evo jedne takve priče! Glavna junakinja priče je jedanaestogodišnja djevojčica Lily Born. Počela je time što je djedu željela pomoći da ne razlijeva juhu iz šalice iz koje je pije... a završilo je inovacijom koja se pretvorila u uspješni poslovni pothvat nazvan Kangaroo Cups.

Ono što bode oči gledajući priču o Lily Born jest koliko je golem grijeh zaustaviti nečiju kreativnost samo na izrezivanju papirnatoga anđela, zar ne? Kreativnost je način razmišljanja. Zaigraš se, stvoriš nešto novo. OK. Ali tu nije kraj! I dalje se igraš razmišljajući kako da to učiniš što zanimljivijim, korisnijim... No, ni tu nije kraj... ima dalje... Nastavi igru: vrti i smišljaj što bi se korisno dalo učiniti s tim što si napravio... Ali igrati se može i dalje. Na primjer,  zašto ne progooglati Kickstarter i Indiegogo pa vidjeti kakve ideje nude drugi, kako ih  kreativno uobličuju i predstavljaju onima koji su im spremni darovati početna sredstva da ostvare to što su zamislili, time osvoje svijet i zarade na svojoj kreativnosti? Zašto se ne okušati u tome? I to je dio igre.

Najljepšu od svih priča o kreativnom načinu razmišljanja ispričao je Steven Johnson u predivnom, inspirativnom govoru o nerazdruživosti kreativnosti i igre... Podsjeća nas da je većina onoga bez čega danas život smatramo nezamislivim, najčešće samo rezultat nečije davne kreativne igre... kombiniranja staroga na nove načine, gledanja na staro novim očima.

Više od 300 milijuna ljudi pogledalo je slavni TED govor Kena Robinsona iz 2006. godine o školama kao ubojicama kreativnosti i individualnosti. Rečenica nad kojom smo se svi najviše zamislili glasila je: Današnji su školski sustavi dizajnirani tako da od učenika stvore marljive izvršitelje, a ne kreativne mislioce... 

Svijet će uvijek trebati i jedne i druge... i marljive izvršitelje i kreativne mislioce. Međutim, marljive je izvršioce lako i jeftino zamijeniti robotima. Ono za čim za čim gospodarstva svijeta počinju vapiti su – kreativni mislioci. Kako ih odgojiti? Parafrazirajući Robinsona, mogli bismo reći da ih ne treba posebno odgajati, dovoljno je paziti da im odgojem  ne ubijemo individualnost i kreativnost.

Piše: Dinka JURIČIĆ