Dilema domaćeg rada: mama, profesor i učenik u sukobu

Mame iz Varesea koje su poslale peticiju gradonačelniku zahtijevajući školu bez domaćeg rada samo su jedan od najnovijih slučajeva. Nemoguće je izdržati poplavu roditelja ožalošćenih zbog popodnevnog rada svoje djece. Da, tako je. Jer, domaći zadatci postali su obiteljski posao: maleni, već iscrpljeni nakon punog radnog vremena, mole za pomoć mamu i tatu, one koji ulaze u kuću u sedam sati navečer i zatječu taoca dijeljenja s dvije znamenke ili dorske najezde u Grčkoj u 12. stoljeću prije Krista. To je potencijalno usijana situacija u kojoj postoji rizik da emotivnost nadjača razum.

TALIJANI, KAKVI ŠTREBERI

Najuobičajeniji argument protiv domaćeg rada je da mora u njemu biti problem ako 15-godišnji Talijani rade triput više – devet sati tjedno – od Finaca koji su ih nadmašili na PISA-inom testu: u Finskoj se uči oko pola sata dnevno, osim posljednje dvije godine srednje škole kad su domaći zadatci dio programa. Ali, isto je tako činjenica da su najbolji učenici na svijetu, Kinezi iz Šangaja, ujedno i najveći štreberi na svijetu (17 sati tjedno). I što sad? Učiti je korisno, ali rezultati više ovise o kvaliteti nastave i pripravnosti nastavnika nego o količini domaćeg rada. Korist od domaćeg rada se smanjuje – pokazuju analize OECD-a – ako dnevna obaveza premašuje 60 minuta. Najbolji učinak se postiže s četiri sata tjedno, a potom počinje opadati.

SIGURNA UDALJENOST OD RODITELJA

OECD daje blagoslov domaćem radu sve dok služi razvoju samostalnosti kod djece i njihove sposobnosti da organiziraju svoje vrijeme te uspostavi individualnih metoda učenja, ali danas roditelji, nažalost, nastoje zamijeniti dijete. Ne samo u Italiji. Nedavno je buru izazvalo jedno istraživanje u Engleskoj koje kaže da dvoje od troje roditelja pomažu djeci u pisanju domaćeg rada, dok čak jedan od šest to čini umjesto njih. Nema ništa gore. Kao što je jednom zasvagda pokazala američka studija "The broken compass" (Razbijeni kompas: uključenost roditelja u obrazovanje djece), roditelji koji mrcvare vlastitu djecu ne pomažu im poboljšati rezultat, naprotiv – čine ih još nesigurnijima. Nije da trebaju stajati po strani, njihov je posao nešto drugo: uvjeriti djecu u važnost učenja i škole.

OSNOVNA, SREDNJA I VIŠA ŠKOLA

Prema ocjeni Johna HATTIEJA u njegovu djelu „Vidljivo učenje“, o faktorima koji najviše pridonose razumijevanju kod djece, domaći rad je na 88. mjestu od 138. Važno je ono što se događa u školi, dinamika odnosa između nastavnika i učenika te među samim učenicima. „Učenje", objašnjava Raffaele MANTEGAZZA, docent opće pedagogije na fakultetu Bicocca di Milano, "ne može zamijeniti rad na nastavi. Ima li smisla da dijete u osnovnoj školi radi kod kuće? Ne, učenje se odvija u školi. Ako nakon 8 sati morate još učiti, znači da za punog radnog vremena niste postigli svoj cilj.“

U srednjoj školi (prvog stupnja – 11 do 14 godina) može se početi s pisanjem domaćeg rada s ciljanom svrhom, ali ne više od sat vremena dnevno. Čak i na višoj školi (srednja škola drugog stupnja od 14 do 19 godina) apsurdno je primoravati djecu da uče kao magarci i napuštaju sport ili sviranje glazbenog instrumenta za što su dotad pokazivali entuzijazam.

POSTOJE OVAKVI I ONAKVI DOMAĆI ZADATCI

„Domaći rad prije svega treba biti osvrt, a ne mehaničko ponavljanje. Znaju li profesori da, kad zadaju prijevod s latinskog, djeci treba manje od deset minuta da nađu prijevod na internetu? Puno je bolje predložiti osvrt na Tacitovu aktualnost (Gaj Kornelije Tacit). Kad on kaže: „Gdje su napravili pustinju, sada to nazivaju mirom“ govori i o tragediji Alepa u posljednjih nekoliko mjeseci. Postoje i radikalnija rješenja, kao što je model obrnute nastave (flipped classroom) rođenog u SAD-u, koji je brzo stigao i u Francusku, a čak se i u Italiji eksperimentira u nešto manje od tisuću škola. Lekcije se prate kod kuće preko računala i tableta, a u školi se rade domaći zadaci u grupama uz nadzor nastavnika.

PRSTE DALJE OD AUTONOMIJE NASTAVE

Ministrica Stefania GIANNINI je podsjetila: „Ne može se zakonom zabraniti domaći rad. Sloboda poučavanja je svetinja.“ Također, konflikt roditelja i nastavnika nije samo znak slabosti s obiju strana, nego je i štetan za djecu. Prava tajna finskog recepta nije u ukidanju domaćeg rada, kako je banalizirajući iznio Michael MOORE u svom posljednjem filmu, nego u središnjoj ulozi nastavnika te poštovanju koje učitelji i profesori uživaju u tom društvu. Kao što je rekao i papa Franjo, rješenje krize obrazovanja nije moguće bez novog pakta škole i obitelji. S domaćim radom ili bez njega.

............................

NAPOMENA: 

• Corriere della Sera – najstarije talijanske dnevne novine, prvi put objavljene 1876., u prosincu 2015. zabilježile su prosječnu dnevnu nakladu od 410.242 primjerka
• Autorice članka su Gianna FREGONARA i Orsola RIVA
• Izvor: corriere.it