Što napraviti kad vaše dijete ima osrednjeg učitelja?

Pretvara li se školska godina vašeg djeteta u nešto što niste očekivali? Možda je u njegovoj školi loše upravljanje pa nije u stanju zadržati najbolje učitelje? Ili je vaše dijete izgubljeno u gomili učenika u razredu koji je prevelik, pa ne može dobiti potrebnu pažnju?

• Nad nekima od tih pitanja nemamo puno kontrole.

Ali, kad je riječ o kvaliteti poučavanja, "ne tako dobar" učitelj daje nam priliku da se uključimo u edukaciju svog djeteta na dubljoj razini nego smo možda navikli. Jednostavno ne možemo biti samo pasivni promatrači kao što smo možda bili u prošlosti kad je naše dijete imalo doista izvanrednog učitelja. Možda ćemo morati pružiti svom djetetu dodatne instrukcije kad možemo i pomnije pogledati njegove školske zadatke te mu pomoći da se poboljša ili prilagodi ako je to potrebno.

PRIKRIVENI BLAGOSLOV?

Ako naše dijete ima osrednje razredno iskustvo, možda ćemo morati češće posjetiti njegovu školu, porazgovarati s više roditelja da bismo saznali susreću li se i oni sa sličnim izazovima, te biti na više sastanaka s učiteljima i administratorima (što bismo ionako morali raditi).

Na neki način ta situacija može biti neki oblik blagoslova. Može nas dovesti do otkrića (ili ponovnog otkrića) da je kvaliteta edukacije našeg djeteta također pogođena onim što se događa kod kuće i u zajednicama izvan škole.

Kad naše dijete ima "ne tako dobrog" učitelja, to nam može pomoći da postanemo bolji roditelj i bolji član zajednice. To nas može prisiliti da se okrenemo prema sebi, ponovno povežemo s našim vrijednostima i načinom na koji provodimo svoje vrijeme i resurse. Iako može zabrinjavati kad je naše dijete podvrgnuto osrednjem poučavanju, to ga također može odvesti prema višem stupnju samopouzdanja.

PASIVNO POUČAVANJE, PRETJERANO PROAKTIVNO POUČAVANJE

Dok sam bila studentica, i sama sam se susrela s lošim poučavanjem. Na fakultetu sam imala profesora koji je, ironično, jedan od najboljih filmskih stručnjaka na svijetu, ali je samo osrednji predavač. Međutim, kad bih mu postavila neko pitanje, on je bio poput nepresušnog izvora znanja. Bio je vrlo velikodušan sa svojim vremenom i voljan posuditi knjige, ali dao mi je samo onoliko koliko sam bila spremna tražiti.

Ta vrsta pasivnog poučavanja ima dugu tradiciju. Time što igra ulogu pasivnog partnera u odnosu, učitelj primorava učenika da preuzme ulogu aktivnog partnera, stoga učenik može postati promišljen i osvrnuti se na svoje učenje, postavljati pitanje i voditi vlastiti proces učenja.

Taj tip pasivnog učitelja vidimo u klasičnoj filmskoj figuri koju volimo u fikcijskim pričama. U takvim filmovima, našeg heroja – mladog znanstvenika – poučava mudri učitelj koji poučava samo kad je učenik spreman učiti. Do tog trenutka učenik nije bio dostojan poučavanja, a planovi lekcija svode se na misaone igre i zagonetke. Iako to volimo u filmovima jer pridonosi dramatičnosti priče, nije idealno u stvarnoj učionici. U pravom životu trebali bismo to nazvati lošim poučavanjem.

Pasivni oblik poučavanja u suprotnosti je s proaktivnim modelom poučavanja koji je bio idealiziran. Ali, učitelj koji je pretjerano proaktivan, ili previše kontrolira, može učenike učiniti pasivnima u njihovu učenju. Ta situacija može učenike dovesti do toga da cijene samo učitelje koji ih mogu zabaviti. Kad učenici nisu zabavljeni, postaje im teško preuzeti odgovornost i napredovati u učenju.

Bez obzira na tip osrednjeg poučavanja koje naša djeca možda doživljavaju, možemo se nadati da će nastojati naći vlastitog učitelja u sebi samima.

U međuvremenu, dok se nastavljate boriti i biti frustrirani tom situacijom, to je također dobra prilika da izgradite jače odnose s djetetom, drugim roditeljima i školskom zajednicom.

......................

NAPOMENA:

• Portal Edutopia je online zajednica koja promiče i dijeli znanje o edukacijskim temama. Autori na tom portalu naglašavaju projektno orijentirano učenje, profesionalni razvoj učitelja, društveno i emocionalno učenje, integraciju tehnologije itd.
• Izvor: edutopia.org