Veliki povratak olovke i papira

Svakog siječnja Angela CEBERANO postavlja svoje ciljeve za sljedećih 12 mjeseci, a nedjeljom navečer planira i organizira nadolazeći tjedan.

Ali, umjesto tablica i suvremenih aplikacija, Angela koristi blokove, starinski dnevnik, kemijske u boji i hrpu časopisa. S tim mozga, pravi popise i stvara "ploču vlastitih ciljeva i želja" (vision board).

Međutim, ona nema ništa protiv tehnologije. Dobro upoznata s najnovijim trendovima i prisutna na društvenim medijima, ona svoje vrijeme dijeli između tradicionalnih i novih medija. Za određene zadatke preferira jednostavnost, fleksibilnost i taktilnost papira.

„Ponekad se jednostavno želim riješiti sve tehnologije i sjesti na neko mirno mjesto s olovkom i papirom u ruci“, kaže Angela. „Postoji toliko aplikacija i jednostavno se osjećam kao da mi ni jedna od njih ne daje sve što trebam. Zaista sam pokušala i dala im šansu, ali kad u ruke uzmem papir i olovku, ili koristim svoj dnevnik/planer i kemijsku, jednostavno mi se to čini nekako fleksibilnijim. Tako se uvijek mogu fokusirati na ono što radim.“

ANGELA CEBERANO NIJE SAMA U TOME. Brz pregled društvenih medija upućuje na tihi povratak skromnom šarmu pribora za pisanje i papiru. Mnogi ljudi koriste pisanje rukom i boje da bi organizirali svoje živote ili radili na određenim ciljevima – bez obzira na to je li riječ o fitnesu, financijama ili karijeri. Unatoč proliferaciji aplikacija, druge "staromodne" ideje stekle su i online popularnost.

• Znanost koja stoji iza ovoga povratka 'osnovama'

Znanost sugerira da su tradicionalni tipovi možda nabasali na nešto. Iako tehnologija može pružiti prednost za određene zadatke, digitalno preopterećenje je stvaran problem koji zabrinjava.

Studija iz 2010. koju je provelo Sveučilište u Kaliforniji sugerira da konzumiramo gotovo tri puta više informacija nego u 1960-ima, a izvještaj koji je Ofcom objavio u Velikoj Britaniji kaže da 60 posto ljudi smatra sebe ovisnima o svojim uređajima, dok trećina svakodnevno provodi online više vremena od namjeravanog. Stoga, jesmo li previše ovisni i jesu li naši ekrani prevelike smetnje? Moguće. Na primjer, mnoge studije ukazuju na to da je "multitasking" loš za nas i za naš mozak.

Druga otkrića pokazuju da olovka i papir imaju određenu prednost pred tipkovnicom. Istraživanje koje su proveli Sveučilište Princeton i Sveučilište u Kaliforniji pokazuje da je olovka doista moćnija od tipkovnice.

U TRI STUDIJE istraživači su otkrili da su učenici koji su zapisivali bilješke koristeći laptope bili lošiji u konceptualnim pitanjima od učenika koji su bilješki pisali rukom. Oni koji su pisali bilješke bolje su razumijevali gradivo i zapamtili više zato što su morali mentalno procesuirati informacije umjesto da ih samo izravno natipkaju. Druga studija, objavljena u časopisu Journal of Applied Cognitive Psychology, pokazala je da se ljudi koji „črčkaju“ mogu bolje prisjetiti suhoparnih informacija.

„Zapišite to!“

Zasigurno, koncepcija postavljanja ciljeva bez tehnologije nije nova. To je bio univerzalni način na koji su se stvari događale prije interneta.

Razlika je u tome što se sada čak i oni koji vole tehnologiju vraćaju tradicionalnim tehnikama. Mnogi od njih rade u tehnološkim tvrtkama, ili su stručnjaci za nove medije, a ovaj najnoviji trend pomogao je pojačati prodaju pribora za pisanje poput blokova Moleskine i Leuchtturm 1917, kažu tvrtke.

• Nova samosvijest

Stoga, uz proliferaciju tehnologije specifično osmišljene da bi poduprla produktivnost i efikasnost, što ljude privlači jednostavnijim alatima?

Za početak, blok nikad neće ostati bez baterija ili se "zamrznuti" kao ekran nekog uređaja usred zadataka.

Također, ne možete nešto slučajno obrisati. Blok neće zvoniti ili vibrirati ili vas gnjaviti stalnim ažuriranjima.

Vi pak možete crtati, skicirati ili napraviti dijagram ili ilustraciju – ponekad slika vrijedi tisuću riječi – što nije tako lako na pametnom telefonu.

Amy JONES, kreatorici projekta Map Your Progress, koji uključuje praćenje ciljeva kroz umjetnost, stvaranje vizualizacije pomoglo je otplatiti dug od 26.000 dolara. Inspirirana vizualnim pomagalima koje je koristila njezina majka, Amy je na platnu nacrtala goleme vrtloge, od kojih je svaki predstavljao 100 dolara, i objesila platno na zidu. Svaki put kad bi otplatila taj iznos, Jones bi obojila jedan od vrtloga nekom vedrom nijansom. Rezultat je bio da je otplatila dug u pola očekivanog vremena i stvorila impresivno umjetničko djelo.

„Bila sam iznenađena koliko je to bilo uspješno, koliko je bilo zadovoljstvo bojiti te vrtloge“, kaže Amy Jones. „Mogla sam krenuti od bilo kojeg od tih vrtloga i gledati kako se napredak pretvara u boju na mom zidu, zatim me to motiviralo da donesem različite odluke. Stoga sam bila agresivnija u otplati duga nego što bih inače bila.“

Nakon što je na Facebooku pisala o svom uspjehu, ideja je zaživjela. Počela je prodavati svoje kreacije, nazvane Mape napretka, a kupci su ih počeli koristiti da bi ostali fokusirani na ciljeve poput otplate duga, gubljenja težine ili treniranja za maraton.

„U svemu tome postoji i malo ceremonije. Ljudi se zapale za tu ideju, raduju se tome da oboje platno. To postaje nešto više od pukog tapkanja prstom po nekoj aplikaciji, ili ispunjavanja stupca u tablici. To je posebno iskustvo.“

Na sličan je način dizajner Ryder CAROLL stvorio Bullet Journal, metodu zapisivanja i sastavljanja popisa, zbog profesionalnih potreba. „Ovo što vidite sad je kulminacija desetljeća pokušavanja rješavanja mojih organizacijskih problema, od kojih svi potječu od moje dijagnoze ADD-om kad sam bio vrlo mlad“, kaže Ryder. „Jedna od velikih zabluda je da mi ne možemo biti pozorni. Ali, prema mom iskustvu, ipak možemo biti pozorni, osim kad obraćamo pažnju na previše stvari odjednom. Stoga sam morao naći način da bih, u kratkim naletima, prikupio informacije i također otkrio kako biti sposoban slušati.“

O Bullet Journalu kaže da je, „bio osmišljen posebno za mene, ali je također bio osmišljen i za one koji razmišljaju poput mene, što znači da je morao biti fleksibilan. Ponekad ga koristim za crtanje, ponekad za pisanje, planiranje ili bilo što drugo. Želio sam da to bude sustav koji može obavljati sve te stvari“.

• „Zaprljati ruke“

ZAPISIVANJE NEČEGA POTIČE INOVACIJU. Biti inovativan obično se svodi na „prljanje ruku“ – osjećaj koji nemate kad koristite tehnologiju ili uređaje, kaže Arvind MALHOTRA, profesor na University of North Carolina Kenan-Flagler Business School.

„Istraživanje također pokazuje da taktilne, senzorne percepcije stimuliraju dijelove mozga koji se povezuju s kreativnošću. Stoga su dodir, osjećaj i senzacija koju osjetite kad gradite nešto fizičko također uvelike povezani s kreativnošću.“

„Moje vlastito istraživanje otkriva da se, čak i u digitalnom dobu, inovacija javlja kad upotpunite digitalno fizičkim. To je razlog zbog kojeg mnoge tehnološke tvrtke vole ploče. Gotovo 80 posto fizičkih radnih mjesta koje sam promatrao, koja su znatno kreativna u svojim ishodima, koriste ploče. Vrlo je zanimljivo to da su u gotovo svim tvrtkama koje proizvode visoku tehnologiju poput hardvera i softvera ploče još dominantna metoda za kreativnu stimulaciju i suradnju.“

• Povratak osnovama

Angeli Ceberano je ključna mogućnost da ugasi svoj mobitel, odmakne se od računala, sjedne i fokusira se, uz fleksibilnost za stvaranje vlastitog sustava.

„Vi se možete izgubiti u toj poplavi tehnologije danas, i to uvijek pod nečijim tuđim uvjetima. Uza sve te aplikacije, razlog zbog kojeg ih ne koristim je to što su one uvijek tuđi formati. To nije način na koji moj um funkcionira“, kaže Angela Ceberano. „Stoga, kad u ruke uzmem papir i olovku, zapisujem informacije na način koji je vrlo organiziran u mojoj glavi, ali vjerojatno ne bi funkcionirao za nekog drugog… Mislim da ljudi samo pokušavaju povratiti vlasništvo nad vremenom koje imaju i načinom na koji kontroliramo informacije što ih preuzimamo.“ [ IZ STRANIH MEDIJA | bbc.com ]