5 velikih ideja u edukaciji koje ne funkcioniraju

Tijekom karijere Hattie je proučio više od 1000 „metaanaliza“, razmatrajući sve vrste intervencija kojima bi se poboljšalo učenje. Studije koje je Hattie istražio pokrivaju ukupno 250 milijuna učenika diljem svijeta.

Iz toga je identificirao pet zajedničkih ideja u edukacijskim politikama za koje smatra da bi ih trebalo kritički razmotriti.

Američki neprofitni medij NPR (National Public Radio) razgovarao je s Hattiejem o svakoj od tih pet ideja nakon objave njegovog eseja „Što ne funkcionira u edukaciji: Politika distrakcije“.

■ STANDARDI ZA POSTIGNUĆA. „Čini se vrlo razumnim. Vi postavite minimalne standarde koje želite da učenici dosegnu. Zatim ocjenjujete škole prema tome koliko zadovolje te standarde“ kaže Hattie. „Ali, to ima vrlo negativan efekt. Sve škole koje primaju djecu koja su u nepovoljnim okolnostima doživljavaju se kao neuspješne, dok se škole koje primaju povlaštene učenike i ne rade ništa doživljavaju uspješnima.“

Prema istoj logici, čini se razumnim postaviti standarde za postignuća sukladno razrednoj razini, ali Hattie ističe da, s obzirom na to što učenici dalje dospiju u školi, time više učenika postiže slabije rezultate ili bolje rezultate od onih koji se od njih očekuju.

Alternativa je sljedeća: fokus na razvoj i napredak svakog učenika, bez obzira na odakle on ili ona počinju.

■ TESTIRANJE POSTIGNUĆA. Visokouspješne škole, i zemlje, ne daju nužno više standardiziranih testova od škola koje postižu slabije rezultate. One često imaju manje testova.

Alternativa: testiranje koje naglašava omogućavanje učiteljima neposrednih povratnih informacija na temelju kojih oni mogu djelovati da bi poboljšali poučavanje.

■ IZBOR ŠKOLE. Mnogi reformatori edukacije naglašavaju izbor škole kao alat roditeljskog osnaživanja i poboljšanja škola putem kompetitivnog pritiska. Ali, Hattie kaže da njegovo istraživanje pokazuje kako, nakon što se uzme u obzir ekonomsku pozadinu učenika, u prosjeku, privatne škole ne nude neke znatnije prednosti pred javnim školama. Isto vrijedi za charter škole.

Ali, postoji vrsta izbora za koju Hattie vjeruje da čini veliku razliku: IZBOR UČITELJA. Biti u mogućnosti odabrati najboljeg učitelja za svoje dijete, smatra Hattie, moglo bi biti doista ohrabrenje za roditelje – iako bi to mogla biti izazovna strategija za škole da bi je usvojile.

■ MALI RAZREDI. U SAD-u grupe poput "Class Size Matters" posvećene su prijedlogu da je recept za uspjeh manje učenika po učitelju. Hattie tvrdi da bi to možda bilo neobično u Japanu ili Koreji, za edukacijske sustave koji postižu najbolje rezultate u svijetu, a prosječna veličina razreda je 33 učenika.

Hattie kaže da smanjenje veličine razreda donosi pozitivan učinak. Ali, mali razredi moraju biti upareni s obukom i podrškom učiteljima koji moraju pobliže surađivati s učenicima, ponuditi više personaliziranih povratnih informacija i mjeriti napredak učenika puno preciznije.

■ VIŠE NOVCA. Koreja i Finska daleko nadmašuju SAD na međunarodnim PISA-inim testovima, koji testiraju učenje u matematici, znanosti i čitanju, a te dvije zemlje troše 60.000 dolara i 75.000 dolara po učeniku za školovanje od prvog razreda osnovne škole pa sve do kraja srednje škole. Za usporedbu – SAD po učeniku troši 105.000 dolara za isti vremenski period.

Hattie smatra da je 40.000 dolara po učeniku za toliko godina edukacije nužno za razuman školski uspjeh. Ali, povrh svega, on ne vidi gotovo nikakvu vezu između potrošenog novca i dobivenih rezultata.

U svojoj knjizi „Visible Learning Into Action“ Hattie proučava drugu stranu toga – ideje koje funkcioniraju u školama diljem svijeta.

U suštini, kaže Hattie, najuspješnije su ideje koje osnažuju učitelje da pobliže surađuju s učenicima i podupiru ih neprestanim poboljšavanjem.

..............

NAPOMENA:

• National Public Radio (obično skraćeno na NPR) američka je privatno i javno financirana neprofitna medijska organizacija koja ima mrežu od 900 javnih radiopostaja u SAD-u. 
• Izvor: npr.org