Zašto poučavanje na osnovi sposobnosti znači da svi gube

Ta djeca pohađaju trening svaki dan poslije škole i vježbaju sama navečer i vikendima. Zdravo se hrane i imaju najbolju medicinsku njegu. Njihovi roditelji nikad ne propuštaju roditeljski sastanak s trenerom. Trener daje intervju svaki tjedan, a skauti se mogu vidjeti na svakoj utakmici. Taj tim niže pobjedu za pobjedom i ima šanse osvojiti prvenstvo.

Djeca u drugom timu igraju nogomet pod prisilom. Neka od njih imaju određene sportske sposobnosti, ali nemaju puno podrške od roditelja i rijetko im se posreći prijevoz od škole do kuće. Neka od njih nisu prije bila u prilici igrati nogomet i ne razumiju igru najbolje. Neki od njih imaju druge interese i nemaju želju za nogometom. Drugi pak imaju vrlo malo sportskog talenta i teško drže korak na treningu. Ponekad postanu toliko nervozni za vrijeme utakmice da se smrznu ili im fizički pozli. Trener ima problema s motiviranjem momčadi i često se bori s negativnim ponašanjem i neredovitim pohađanjem treninga. Tim gubi svaku utakmicu.

Recimo da su odrasli odlučili drugoj momčadi dati priliku da osjeti uspjeh pa su pomiješali članove dviju ekipa. Rasporedili su u svaku momčad jednako najbolje i najlošije igrače. U početku su se najbolji osjećali kao da ih se vuče natrag i bili su frustrirani, ali polako i pod vodstvom trenera postajali su sve bolji u svojoj novootkrivenoj ulozi lidera – vještini koja ih je učinila još pogodnijima za „regrutaciju“.

Jaki igrači bili su na neki način mentori, dijeleći svoj entuzijazam i pružajući primjer svojom radnom etikom i redovitim pohađanjem treninga.

Najbolji igrači i dalje su izazivali zanimanje skauta. Igrači iz spomenute druge momčadi okusili su slast pobjede i mnogi od njih su čak i zavoljeli nogomet. Neki su toliko napredovali da ih je bilo teško razlikovati od članova prve momčadi.

Uspjeh se očekivao od svih i razvijale su se vještine koje će ih zaista učiniti spremnima za budućnost, nevezano za nogomet jer, naravno, ovdje ne govorimo o nogometu. Mi smo zaduženi da obrazujemo svu djecu i pružimo im bogato, smisleno obrazovanje.

Poučavanje prema sposobnostima ne pruža raznovrsno i zaokruženo obrazovanje, niti dopušta izlaganje svih učenika visokim očekivanjima i jednakim iskustvima.

Netko bi mogao prigovoriti da možemo jednostavno podići očekivanja na svim razinama, ali ta primjedba bila bi manjkava jer se mi bavimo ljudskim bićima.

Ne možete očekivati da će, dodijelite li grupu izrazito uspješnih učenika jednom učitelju, a grupu najlošijih učenika drugom, oba učitelja dostići jednaku razinu očekivanja.

Takve grupe neće nikad biti jednake jer grupa slabijih učenika ima vjerojatno lošije predznanje, životno iskustvo, motivaciju i prethodne ocjene. Stoga se ne može očekivati da će dijalog i suradnja među njima biti jednako bogati.

Tijekom svog profesionalnog razvoja, jesmo li ikad grupirali najboljih 20 učitelja i odvajali ih od 20 najlošijih učitelja? Vjerojatno nismo.

Izloženost najvišim standardima je ključ uspjeha.

..................

NAPOMENA:

•  Amle.org – službena web stranica Asocijacije za obrazovanje srednje razine (eng. AMLE – The Association for Middle Level Education).
• Autorica članka je Krista VENZA, asistentica ravnatelja u osnovnoj školi Muhlenberg.
• Izvor: amle.org