Alternativna domaća zadaća

Naravno, nije tragedija ako ponekad ne zadate domaću zadaću jer ste bili uvučeni u zanimljivu raspravu ili čavrljanje. Problematično je pak ako učenici primijete da je moguće „pojesti“ vrijeme time što će se raspitivati o hobijima nastavnika i time izbjeći domaću zadaću. Djevojčice su često posebno vješte u toj strategiji odvraćanja pozornosti.

Važno je da vas ta alternativna domaća zadaća ponovno ne košta vremena sljedeći sat. Ja malo zaostajem u nastavnom planu pa ako, na primjer, izvučem radni listić s gramatičkim zadatcima, morat ću to raspraviti na sljedećem satu i to će me još više baciti u zaostatak.

S druge strane, odgađati rasprave o domaćoj zadaći je loše iz dva razloga. Prvi, prema mom mišljenju, svaka pisana domaća zadaća treba biti „ocijenjena“. Česte kritike na račun zadaće su opravdane ako je ona čista radna terapija bez ikakve povratne informacije. Što je domaća zadaća opširnija i složenija, to iscrpnija treba biti povratna informacija. To ne znači da morate svaki put skupiti sve sastave i ispraviti ih. Možete ih prikupiti i na dobrovoljnoj bazi („Tko se zaista potrudio i napisao više od apsolutnog minimuma?“), odabrati samo red pokraj prozora, samo djevojke, samo one s naočalama itd.

Kao drugo, o domaćoj se zadaći mora raspraviti pravodobno. Nakon tri tjedna ni jedan učenik ne zna više što je napisao i učinak domaće zadaće se srozava na nulu.

Idealno za alternativnu domaću zadaću je učenje riječi iz rječnika. Sve naučene liste riječi mogu ići u prozirnu plastičnu košuljicu (s oznakom „ponavljanje“) tako da je „najstariji“ list uvijek na vrhu. Taj se može brzo naći na mom stolu i postati alternativni domaći zadatak.

Jedna lijepa kombinacija teksta i vokabulara može postati zadaća „Riječi u kontekstu“ ili nešto posve drugo. Uvijek dobro dođu materijali s oznakom „Usporedba“, „Razrada teksta“ „Često korišteni prilozi“ itd.

Postoji više načina da alternativna zadaća bude pri ruci u slučaju potrebe, bez dugog preturanja po torbi. Možete ih uvijek (npr. kodirane bojom) prenositi u plan za sljedeći sat ili ih imati u obliku naljepnice koja se „seli“ ili joj možete u svom fasciklu ili rokovniku dodijeliti fiksno mjesto.

Kad nisam siguran jesam li na nastavi za planiranu domaću zadaću ostvario potreban cilj, ne ističem originalnu domaću zadaću na ploču jer se može dogoditi da ću je morati izbrisati, a onda će učenici vidjeti da sam loše isplanirao sat, a to se ne smije dogoditi. Zato uvijek čekam da vidim dokle ću stići, a potom zadajem domaću zadaću ili već spremnu alternativnu domaću zadaću.

..................

NAPOMENA:

• Autor članka i vlasnik bloga je Jochen LÜDERS, koji 30 godina predaje engleski i tjelesni u gimnaziji Maria Theresia Gymnasium u Münchenu.
• Izvor: jochenlueders.de