5 strategija koje mogu smanjiti upadice tijekom grupnih aktivnosti

I, naravno, uvijek sam zabrinuta zbog toga kako ću se pobrinuti da moje rutine i procedure budu spremne za njih. Stoga sam odlučila naglasiti nekoliko rutina i procedura koje su očuvale moj zdrav razum.

Ovo su samo neke od meni omiljenih strategija zahvaljujući kojima me učenici ne prekidaju prečesto tijekom grupnih aktivnosti.

Molim vas, nemojte zaboraviti da morate dosljedno i eksplicitno poučavati, oblikovati i vježbati ove strategije.

Ja svojim učenicima kažem da, ako imaju pitanja o svojoj aktivnosti, moraju ga postaviti jednom od triju prijatelja koji rade kraj njega ili vođi grupe (tj. učeniku koji uvijek zna što bi trebao raditi).

Neki učitelji izrade male značke s imenima za učenike koji su vođe. Ja još nisam došla do toga, ali nisam ni imala potrebe. Jednostavno napišem njihova imena na ploču ili im ponovim koga moraju zatražiti za pomoć.

U 95 posto slučajeva to rješava problem. Ipak, ako imam učenika koji očito ne sluša upute za određenu aktivnost te stalno ispituje druge o tome što bi trebao raditi, tada ću porazgovarati s učenikom poslije sata.

Tijekom moje prve godine poučavanja naša pedagoginja je naučila moje učenike 4 slučaja u kojima moraju zatražiti pomoć odraslih: povraćanje, krvarenje, opasno ponašanje i vršnjačko nasilje. Ja se stalno vraćam tim uputama za apsolutno SVE. Također moram spomenuti da se „krvarenje“ ne odnosi na površinsku ogrebotinu ili kapljicu krvi. Te upute također dobro funkcioniraju kada je riječ o ogovaranju. Stoga, ako se ne radi o jednom od ta četiri slučaja – ne želim čuti ni riječi.

Svake godine zalijepim veliki X na podu učionice. Neki učitelji koriste to na način da učenici moraju stajati na tom mjestu i čekati da im se obrate ako nešto trebaju. Ja svoj X koristim samo za hitne slučajeve (pogledajte br. 2) ili ako učenik mora na WC. Ako učenici moraju na WC, moraju stati na X, podići ruku i pričekati dok ne uspostavim očni kontakt s njima. Kad uspostavim očni kontakt s njima, jednostavnim pokretom palca (gore ili dolje) dajem im do znanja smiju li/ili ne smiju otići na WC.

Mi često pričamo o tome jesu li određena pitanja primjerena djeci ili je u određenoj situaciji potrebna odrasla osoba. Ponekad se radi o vrlo smiješnim pitanjima zbog kojih jednostavno ne želim prekidati aktivnost na kojoj radimo da bismo ih riješili. Na početku svake godine, čak i prije nego podijelim učenike u male grupe, učenike pitam je li neki određeni problem primjeren djeci ili nije. Takve stvari uključuju: slomljenu olovku, Ivan je uzeo moju crvenu bojicu, Ana mi se namrštila, itd. S druge strane, ako Ivan neprestano krade bojice ili je Ana stalno zlobna prema drugima, tada ću se posvetiti tim problemima, ali ne tijekom vremena koje je određeno za grupne aktivnosti.

Uz X na podu učionice, imam i malo svjetlo i LED prekidač koji uključim tijekom grupnih aktivnosti. Kad je to svjetlo uključeno, moji učenici znaju da radim s grupama i da nas ne smiju prekidati. Taj vizualni način, uključeno/isključeno svjetlo, zaista pomaže podsjetiti učenike da ne smiju prekidati rad drugih.

Očito ovi mali trikovi neće sasvim zaustaviti učenike da dolaze do vas usred grupnih aktivnosti, ali meni ove procedure pomažu. Kako godina napreduje, učenici me trebaju sve manje, a na kraju vode jedni druge i međusobno si sve više pomažu.

I vaši učenici to mogu! Postavite visoka očekivanja, budite dosljedni i vaši će ih učenici dostići.

........................

NAPOMENA:

• Autorica teksta je učiteljica drugog razreda koja strastveno vjeruje u angažiranje učenika u "fizičkom", interaktivnom učenju.
• Portal Teachers Pay Teachers je zajednica milijuna edukatora koji žele s drugima podijeliti svoj rad, svoje uvide i svoju inspiraciju.
• Izvor: blog.teacherspayteachers.com