Švicarska ne smije uništiti svoj obrazovni sustav

U međuvremenu Švicarsku je preplavio val reformi koji ima potencijal uništiti uspješni švicarski federalni obrazovni pejzaž.

Švicarska je ovim brojnim reformama ugrozila visoki stupanj obrazovanja, a u konačnici, prema nekim analizama, time ugrožava i ekonomski prosperitet i životni standard.

■ ŠKOLA KAO KOMPANIJA

Prijelaz s tradicionalnih principa humanističkog obrazovanja na utilitarističnu instrumentalizaciju obrazovanja potaknut je već 90-ih godina kada je direktor odjela za obrazovanje kantona Zürich Ernst BUSCHOR nametnuo novi javni menadžment školskim administracijama u svom kantonu.

Objavio je da je škola korporativni identitet i dao je prednost ranom učenju engleskog jezika jer je to puno korisnije nego učenje drugog nacionalnog jezika. Nastavni plan 21 nastavlja u tom duhu. Učitelji se vide kao pružatelji usluga, a roditelji i djeca kao mušterije. Dakle, riječ je o školi čija maksima postaje ponuda i potražnja kao što to obično biva u industrijskom sektoru.

NASTAVNI PLAN 21 fokusira se na kompetencijama i individualnom prema sebi usmjerenom učenju. Prije mnogo vremena Benedikt WEIBEL, generalni direktor Švicarskih željeznica, kritizirao je napuštanje maksime „Znanje je moć“ kao „obrazovnu politiku koja ide u vrlo lošem smjeru“.

Nastavni plan 21 usmjeren je na kompetencije koje se stječu putem korisnog znanja i primjenjivih vještina, a mogu se provjeravati i mjeriti standardiziranim testovima. Tako, tvrde analitičari, autoritet obrazovanja pada u vodu. Učitelji koji utječu na formiranje učenika, koji su zabrinuti za njihovu dobrobit i potiču njihov razvoj, više nisu potrebni. Mutirali su u kontrolore svojih učenika koji se neovisno razvijaju, analiziraju i usavršavaju razinu svojih kompetencija kako bi mogli označiti križić na pravom mjestu u testu.

Ali, škola nije kompanija. Raste otpor navali reformi koje očito ne unaprjeđuju školstvo. Harmonizacija škola se tako pretvara u neuspjeh.

Brojni kantoni nisu se pridružili HarmoS-konkordatu (interkantonalni dogovor o usklađivanju obaveznog obrazovanja). Čak se i koncepcija ranog učenja dvaju jezika urušava. U nekoliko kantona pokrenute su inicijative protiv Nastavnog plana 21. Čak i kantoni koji su ga prihvatili ubrzo su ga i odbacili.

Na primjer Apenzell, gdje je kantonalna skupština poduprla Nastavni plan 21 tek nakon što se vlada obavezala da će biti prilagođen lokalnim potrebama i da će se potpuno odreći individualno usmjerenog učenja i tzv. okruženja za učenje (eng. learning enviroment).

■ NEJASAN KONCEPT KOMPETENCIJA

Outsideri su postali sumnjivi već u ranim fazama razvoja Nastavnog plana 21. Učiteljima i novinarima u početku nije dopušten uvid u sadržaj Nastavnog plana 21. Očito je namjera bila provesti ga bez kritičkog nadzora. Tek kada je objavljen nacrt, pojavile su se kritike. Rezultat je bio mnoštvo želja za ispravkama. To je rezultiralo traljavo obavljenim poslom koji su na kraju usvojili njemačko-švicarski ministri obrazovanja. Možete već na prvi pogled vidjeti da je bilo „krpanja“:

• predmetima se pristupa različito,
• koncept kompetencija je nejasan, odnosi se na mješavinu znanja, ciljeva učenja i stvarnih kompetencija.

Sadržaj pojedinih predmeta je potpuno propisan, dok u drugima ovisi o načinu na koji će se usvojiti kompetencije. Na primjer, u predmetu „Prostori, vremena, društva“ holokaust je naveden kao samo jedan od nekoliko događaja u „vremenu ekstrema“.

„Učenici mogu analizirati odabrane fenomene 20. i 21. stoljeća i objasniti značaj koji imaju danas“, navedeno je u planu. Znači, nije riječ toliko o objektivnom bavljenju holokaustom koliko o izboru fenomena koji su od pomoći u usvajanju vještine njihove klasifikacije.

Peter BONAT, predavač na odjelu za visoko obrazovanje Sveučilišta Bern, smatra da je najveća slabost Plana 21 upravo neravnoteža između sadržaja i vještine.

Smatra da će učitelj s nedovoljno iskustva imati velikih poteškoća u pronalaženju redoslijeda u poučavanju sadržaja koji mu je potreban kako bi prenio vještine.

■ SLUGE OBRAZOVNIH STRUČNJAKA

Nastavni plan 21 i povezane reforme nisu samo, navodi se, osmišljeni kako bi ujednačili švicarski obrazovni sustav. Više je riječ o transformaciji škole u tvornicu testova, gdje je učiteljeva jedina dužnost kontrolirati radi li učenik na zadanim ciljevima ili ne.

Dakle, nastavno osoblje će biti oslobođeno svojih obrazovnih funkcija i misije poticanja dječaka i djevojčica na kritičko razmišljanje. Oni trebaju postati sluge obrazovnih stručnjaka.

Nije omogućena demokratska rasprava o dužnostima koje društvo povjerava osnovnoj školi. Da nije građana koji su pokrenuli inicijative i skupljali potpise, naše osnovne škole bi bile transformirane bez pitanja. Ali, to se ne smije dogoditi. Uspješan švicarski obrazovni sustav ne smije se pokopati u tajnosti.

..................

NAPOMENA:

• Prijevod iz BASLER ZEITUNGA > Zeit-fragen: nezavisni dvotjednik, istražuje pozadinu političkih, ekonomskih, društvenih i kulturnih događaja.
• Izvor: zeit-fragen.ch