OBRAZOVANJE

Zaboravite kodiranje, djecu moramo naučiti sanjati

četvrtak, 13. travnja 2017.

Život postaje sve manje predvidiv. Od političke nepredvidivosti Donalda Trumpa i Brexita do velikih društvenih globalizacijskih promjena, drastična i potresna promjena je u zraku.

Zaboravite kodiranje, djecu moramo naučiti sanjati

Dok je nepredvidivost već problematična mnogima, za buduće generacije nema znakova da će se stvari primiriti. Ako prihvatimo da je uloga edukacije opremiti djecu najboljim razumijevanjem, vještinama i vrijednostima za uspješan i sretan život, kako da ih naoružamo za budućnost koju ne možemo ni zamisliti? Trebamo li uopće znanje u svijetu umjetne inteligencije? Jesu li okretnost i prilagodljivost sada vrjedniji od stjecanja znanja?

Prioritizirali smo stjecanje znanja o onome što pretpostavljamo da bi društvo smatralo „najvrjednijim“. U većem dijelu povijesti znanje je bilo ukorijenjeno u teologiji: ono se svodilo na objašnjavanje svijeta na natprirodan način, dok se dobrota smatrala osnovnim načelom. Tijekom Industrijske revolucije došlo je do preokreta na način maksimiziranja povrata na ulaganja u okruženju koje je orijentirano na proizvodnju. Proteklih godina smatrali smo matematiku, čitanje i pisanje osnovnim alatima preživljavanja: najboljim faktorima za stvaranje vrijednosti.

Međutim, ta je vrijednost erodirala tijekom godina. Poduzeća su se žalila zbog nedovoljnih vještina mladih ljudi, a mi smo pretpostavili da je put napretka u tome da se osiguramo da što više ljudi uči što dulje, cijeli život. Mislim da današnji svijet koji je u stalnoj promjeni znači da trebamo pripremiti djecu na potpuno drugačiji način. Današnji petogodišnjak će ući u svijet rada 2030. godine, koji će biti toliko neshvatljiv da trebamo ponovno promisliti o temeljima edukacije. Jedan od klišeja kojeg se paranoidni roditelji drže jest mišljenje da će najbolje pripremiti svoju djecu za budućnost u kojoj će doći do preokreta u geopolitici ako ih nauče kineski, ali je li to zaista esencijalno u svijetu u kojem postoji i Googleov prevoditelj? Mnogi misle da je rješenje u tome da djecu naučimo kodirati, ali neće li uskoro postojati softver koji će pisati drugi softver, bez ikakve ljudske intervencije? Naša vizija budućnosti mora uključivati više mašte. Nevjerojatno mi je koliko se svijet promijenio, a koliko malo se edukacija promijenila. Digitalno doba znači drugačiji svijet.

Razmislite o ljudskim mentalnim sposobnostima kao nizu koncentričnih krugova. U središtu je sama esencija onoga što jesmo: naše vrijednosti, način na koji razmišljamo, što nam je važno, naša osobnost i naša ponašanja. Na temelju tog sloja razvijaju se naše vještine. Možemo li se prilagoditi? Možemo li izgraditi odnose? Učimo li brzo, jesmo li dobri u glazbi ili jeziku, možemo li sagledati stvari iz drugih perspektiva? Oko toga oblikujemo svoje tehničke sposobnosti: prikupljanje činjenica, vokabular i životni procesi.

Naše sadašnje školstvo čini se izokrenuto izvana prema unutra. Mi prioritiziramo znanje iznad svega ostalog. Ono se testira na ispitima. Najbolje škole su one čiji učenici se mogu najlakše prisjetiti zapamćenih informacija. To je bilo korisno sve do sadašnjeg trenutka u kojem je informacija neposredna, nalazi se posvuda i ima je u izobilju. U svijetu lažnih vijesti biti sposoban formirati mišljenja, kritizirati, evaluirati i vidjeti obje strane priče puno je važnije od pukog „znati stvari, upijati informacije i automatski im se vraćati“.

Za današnju i sutrašnju djecu, mi živimo u svijetu u kojem znanje i vještine pronalazimo na internetu. Ne kažem da je imati dobar rukopis bacanje vremena jer je vjerojatnije da ćemo komunicirati glasovima i tipkovnicama, ali nisam siguran je li to prioritet u kojem moramo biti savršeni.

Matematika i matematička logika su esencijalni, ali možda moramo misliti o tome na više filozofski način.

Ovo su stvari koje moramo propitati, a ne jednostavne promjene koje moramo donijeti. Budućnost se manje svodi na ono što moramo izbaciti, koliko na ono na što se moramo fokusirati. Vjerujem da postoji pet ključnih svojstava koje moramo razviti, a koje su u srži onoga što nas čini onime što jesmo. Ovo je pristup za razvijanje sretnih, uravnoteženih ljudi koji su spremni prihvatiti moderno doba.

 ODNOSI

Stvarnost modernog radnog svijeta će za mnoge postojati ne kao za zaposlenika, već kao za tvorca vrijednosti putem ljudskih odnosa. Ne moram znati kodirati, nego moram znati najbolje ljude koji to mogu. Edukacija budućnosti mora se usmjeriti na načine na koje se možemo osigurati da ljudi mogu izgraditi trajne odnose. Današnje okruženje u kojem tekstualne poruke zamjenjuju telefonske pozive, u kojem e-mailovi zamjenjuju sastanke, gdje generacije ljudi nonšalantno i usamljeno bulje u ekrane mora se preusmjeriti na ljudske odnose. Mi moramo opet naučiti slušati i razgovarati.

 ZNATIŽELJA

U vrijeme kad mobilnim telefonima možemo pristupiti gotovo svemu znatiželja je to što ograničava naše znanje i dubinu misli. Ona pokreće naš zanimanje i oblikuje potrebu za odnosima sa stručnjacima. Ako postoji jedan atribut s kojim smo rođeni, a koji polako nestaje s tim kako starimo, tada je to naša urođena ljudska potreba da znamo više. Mi moramo to prihvatiti.

 OKRETNOST

U ovom trenutku ne možemo ni zamisliti karijeru u 2020., a kamoli u 2030. godini. Ne znamo koje vještine će biti tada potrebne, kakvi poslovi će postojati… Svi ćemo morati postati bolji u sposobnosti da se prilagodimo promjeni i zahtjevima vremena. Nije teško zamisliti da današnji 25-godišnjaci mogu imati 30 različitih poslova u nekoliko različitih karijera tijekom svog života. Oni mogu zarađivati novac u 10 različitih tvrtki u isto vrijeme. Svi mi moramo postati bolji u toj fleksibilnosti.

 KREATIVNOST

Svatko je rođen znatiželjan i kreativan. Školovanje, prijatelji i posao donekle to umanjuju. Mi možemo napraviti bilo što, ali mašta je ono što pokreće sve. Najveću vrijednost ima moć ideje. Mi moramo pridati najveću važnost kreativnosti i idejama u budućnosti.

 SUOSJEĆANJE

Mi moramo znati kako je biti drugačiji, kako se odnositi prema drugima i kako nadići očekivanja, nade i ambicije drugih. U svijetu podijeljenom i polariziranom više nego ikad, mi moramo izgraditi mostove koji će nas međusobno povezati. Empatija je alat kojim ćemo to postići.

Ako kultiviramo kreativnost, potičemo znatiželju i pomognemo ljudima da se međusobno povežu putem odnosa i empatije, tada osnažujemo djecu da budu samopouzdana. Ona će biti okretna: prilagodljiva na promjene u svijetu koji još ne možemo predvidjeti.

Stvarnost modernog doba jest da sam naučio više u jednoj godini razgovarajući s kolegama putem Twittera nego tijekom cijelog fakulteta.

Mi ne trebamo promijeniti sve odmah, ali moramo početi zaboravljati pretpostavke koje smo donijeli. Budućnost je nesigurnija nego ikad, ali mi moramo pomoći svojoj djeci da postanu uravnotežena, okretna i samopouzdanija više nego ikada prije da bi mogla uspjeti u toj budućnosti. [ IZ STRANIH MEDIJA | weforum.org ]

 

Vezani članci
Školski portal: Sveučilište u Mostaru školama nudi platformu za održavanje nastave

Sveučilište u Mostaru školama nudi platformu za održavanje nastave

… Marka ODAKA i Franje TAKAČA s ministrima obrazovanja, znanosti,…

Školski portal: Na tržnici se zaista može naučiti mnogo toga

Na tržnici se zaista može naučiti mnogo toga

Nalazi se na samo pet minuta hoda od naše škole.…

Školski portal: Učitelj u borbi protiv iscrpljenosti

Učitelj u borbi protiv iscrpljenosti

…da mi pomažu sačuvati mrvicu vremena, energije i strpljenja za…

Na tržnici se zaista može naučiti mnogo toga

Na tržnici se zaista može naučiti mnogo toga

Nalazi se na samo pet minuta…

Učitelj u borbi protiv iscrpljenosti

Učitelj u borbi protiv iscrpljenosti

…da mi pomažu sačuvati mrvicu vremena,…

Što se događa kad učenici koriste tehnologiju bolje od učitelja?

Što se događa kad učenici koriste tehnologiju bolje od učitelja?

Vi znate kako upravljati ponašanjem, kako…

Postanak Zemljine atmosfere

Postanak Zemljine atmosfere

U svemiru ima najviše vodika i…