Iskusiti izazov i poraz

A sada je listopad. Prije je bio nadaren učenik s IQ-em od 135.

Samostalno je naučio čitati s četiri godine i bio je najbolji u matematici cijelu osnovnu školu. U višim razredima osnovne imao je sve petice bez puno truda i bio je član tima za natjecanja iz matematika i nogometa. Kad je prešao u srednju školu, njegovi roditelji su uočili nepotpuno i zakašnjelo ispunjavanje zadataka i sve lošije rezultate testova. Bryce je uvijek imao izgovor: učiteljica još nije ocijenila zadaćnicu, zadatak je bio glup, bilo mu je dosadno, to je ionako staro i ponovljeno gradivo itd.

Uvijek je bio na svom laptopu. Nije djelovao kao da radi na domaćoj zadaći. Bryce je napustio nogometnu momčad već nakon prvog tjedna. Imao je problem sa spavanjem i probuditi ga ujutro za školu postajalo je sve teže i teže.

Janine je imala puno prijatelja u nižim razredima osnovne škole. Učiteljica ju je voljela, a ona je bila odlična u svakom predmetu. Njen pažljiv rukopis uvijek je bio primjer. Bila je samopouzdana i ponosna na sebe. Zaradila je napomenu: „Pravo je zadovoljstvo imati Janine u razredu“, a u zbornici se često čulo: „Da su barem sva djeca u razredu kao Janine.“ Ali, kad je prešla u peti razred, roditelji su primijetili da Janine često plače. djelovala je tužno i zabrinuto i njene ocjene su se srozale od petice, preko četvorke pa sve do trojke. Neprestano je bila na Instagramu, nikad nije bila više od nekoliko centimetara udaljena od telefona ili tableta. Njena nastavnica engleskog tvrdi da Janine nije nikad predala esej unatoč vrlo dobrom nacrtu i ideji. Učiteljica iz napredne matematičke grupe nazvala je njene roditelje kući i informirala ih da Janine, unatoč dobrom početku, ne pokazuje više zanimanje, ne javlja se na satu, a njeni zadatci sve su površniji.

Janine je gotovo potpuno prestala razgovarati s roditeljima. Njihova brbljava kći je postala mrka, ljutita i počela je gristi nokte. Razmišljali su o tome da ju odvedu psihologu.

Što ovo dvoje mladih imaju zajedničko? Tešku i zbunjujuću tranziciju.

I Bryce i Janine su udarili o zid. Mnoga talentirana djeca i odlični učenici prolaze slične izazove.

ŠTO NIJE U PITANJU I ŠTO NE FUNKCIONIRA

Prečesto iznosimo pretpostavke o tome što se događa tim učenicima. Pretpostavljamo da su lijeni. Procjenjujemo da ih nije briga. Pretpostavljamo da su grješkom smješteni među napredne učenike. Pretpostavljamo da su njihove sposobnosti bile precijenjene.

Smanjenje očekivanja nikad nije rješenje. Uzrok problema nije ni u sadržaju ni u tempu instrukcija. Uzrok problema je u učenikovom emotivnom i psihološkom iskustvu i percepciji samog sebe.

KORIJEN PROBLEMA I RJEŠENJA

Mnogima od tih učenika u osnovnoj školi nisu bili odgovarajuće postavljani izazovi pa su naučili da „pametan“ znači ne morati se truditi ili previše raditi! Ti učenici često u tranziciju ulaze kao „zvijezde“, a možda im nedostaje vještina suradnje, snalaženje u okruženju u kojem ima više djece poput njih, suočavanje sa složenijim gradivom, bržim tempom. Ti učenici obično imaju neku svoju „specijalnost“ i teško im je pomoći da shvate kako su mnogi njihovi vršnjaci jednako dobri ili su možda čak i bolji i napredniji u nekim drugim aspektima razvoja.

To ne umanjuje njihove sposobnosti, ali da bi mogli rasti kao osoba, nadareni učenici moraju raditi više, razvijati realističnije koncepte i usvajati zrele i učinkovite izvršne i funkcionalne vještine. Moraju naučiti da njihov identitet nadilazi njihove ocjene i intelektualni potencijal.

Naš prvi korak u pomaganju tim učenicima je da budemo proaktivni. Moramo osigurati da se od najranijih osnovnih i srednjih razreda učenici osporavaju kako bi naučili raditi na učenju novih materijala i vještina. Pri prijelazu na višu razinu moramo se pobrinuti da razumijemo uzroke lošije izvedbe, a potom i razvijemo odgovarajuću strategiju za pomoć.

Učenici trebaju naučiti čitati tekstove iz društvenih i prirodnih predmeta i praviti rukom pisane bilješke. Ručno izvlačiti bilješke iz teksta i predavanja. Učenici prvog razreda srednje škole i njihovi nastavnici često uzimaju zdravo za gotovo da su učenici ovladali tim vještinama. Nastavnici i roditelji trebaju surađivati ​​kako bi im pomogli razviti organizacijske vještine vezane uz upravljanje vremenom, rukovanje materijalima i postavljanje ciljeva.

Moramo uključiti i psihologe koji su nam na raspolaganju kako bismo se suočili s pitanjima kao što su tjeskoba i perfekcionizam. Trebamo učestalo prezentirati akademske uzore. Mladi trebaju razviti svijest o sebi koja se zasniva na radu i trudu i shvatiti da biti „pametan“ nije dovoljno.

Psiholozi i učitelji trebaju pomoći i roditeljima koji su naviknuti na odlične učenike kako bi bolje razumjeli razvojne promjene i potrebe adolescenata.

Potrebno je koristiti raznovrsni pristup kako bi se suočili s problemom iznevjerenih očekivanja, neuspjehom, nesigurnošću i pomogli učeniku da razvije samorazumijevanje, učinkovitost i u konačnici poveća svoju sposobnost da pruži svoj doprinos školi i društvu.

..................

NAPOMENA:

•  Amle.org – službena web stranica Asocijacije za obrazovanje srednje razine (eng. AMLE – The Association for Middle Level Education).
• Izvor: amle.org